Rjecnik iz interne

POCETAK RJECNIKA NAJVAZNIJIH POJMOVA IZ INTERNE MEDICINE; propedeutika

Na ovoj stranici su popisani svi strucni termini iz knjige "Interna klinicka propedeutika domacih zivotinja"(prof Ramadan i dr Harapina)

Rjecnik sastavio Vjekoslav Hlede

ABSCESS (lat. abscessus, ab – od + cedere – ici); lokalizirano nakupljanje gnoja u sklopu tkiva, organa ili novostvorenih prostora. Pogledaj empyema.
ACCIDENTAL (eng.); slucajan, nebitan, sporedan.
ACHILLES TENDOM REFLEX; refleks Ahilove tetive; vidi m. triceps surae reflex.
ACROMEGALY (gr. acron – ekstremitet + megale – velik); kronicna bolest odraslih jedinki uzrokovana hipersekrecijom hipofiznog hormona rasta (pituary growth hormone). Karakterizirana je povecanjem mnogih dijelova skeleta i tijela, pogotovo distalnih ( nos, uši, usta, prstij ruku i nogu), udruzeno sa acromicryom.Jjavlja se bol zglobova usljed osteoarthrose. Medjuzglobni prostor je povecan zbog proliferacije hrskavice. Mnoštvo komplikacija slijedi povecanu sekreciju hormona rasta, ukljucujuci rezistenciju na insulin, netolerenciju za glukozu, obstrukciju zracnih puteva, hypertensiu, cardiomyopathyu i devijacije u metebolizmu kalcija, kostiju (i fosfora).
ACROMICRIA; obrnuto od acromegaly-e; smanjenje ekstremiteta.
ACTINOMYCES (gr. aktis – zrake + myker – gljivice); gram pozitivne, asporogene bakterije nepravilog oblika koje tvore bronchalne filamente. A. bovis normalno nastanjuje animalne mucosne membrane, ali je i specificni etiološki agent actinomycose u goveda.
ACUTE (lat. acutus, oštar); zbivanje sa kratkim i prilicno oštrim (zestokim) tijekom.
AGRANULOCYTOSIS; kompleks simptoma karakteriziranih sa znacajnim padom broja granulocita, te lezijama na grlu i drugim mucousnim membranama (gastrointerstinanog trakta, koze).Naziva se još i granulocytopenia. Infectiva feline a., panleukopenia.
AKCIDENTALAN ; vidi accidental.
AKUTAN; vidi acute.
ALBUMINURIA; prisustvo serumskih albumina u urinu; vidi proteinuria.
ALFA AMILAZA je enzim sline i tankog crijeva koji cijepa oligosaharide na disaharide (maltozu i izomaltozu). Stvara se u gušteraci i zlijezdama slinovnicama.
ALKALNA FOSFATAZA; vidi ALP.
ALOPECIA (gr. alopekia – bolest kod koje ispada dlaka); celavost, odsustvo dlake s podrucja na kojima je normalno prisutna. Androgena, cicatrical, congenital, drug-induced, pressure a., pathogenic = stress a., traumatic a., a.universalis, x-ray a...
ALP; ALcaline Phosphatese je enzym (enzim) iz klase hidrolaza koje kataliziraju cijepanje ortofosfata iz ortofosfornih monoestera, u alkalnim uvjetima. Razliciti se oblici enzyma javljaju u normalnom i malignom tkivu. Aktivnost u serumu je korisna kod klinicke dijagnoze (clinical diagnosis) mnogih bolesti. Deficijencija enzymske aktivnosti u kostima, autosomatska recesivna karakteristika, izaziva hypophosphatasiu. Leukocyte Alcaline Phosphatase (LAP) je isoenzym ALP-a koji se javlja u leukocytima, pogotovo neutrophil-ima. LAP se koristi za dijagnozu neutrophilie.
AMAUROSIS (lat. od gr. amaurosis zamracenje); sljepilo, narocito ono koje se javlja bez vidljivih lesi(on)a oka, kao kod bolesti optickog zivca, ledjne mozdine ili mozga.
AMINOPHILINE; je korišten kao bronhodilatator u prevenciji i tretmanu simptoma asthme te reverzibilnog bronchospasma vezanog uz kronicni bronchitis ili emphysem. Primjenjuje se oralno, rektalno ili intravenozno. Prije je korišten i kao antispasmodic, stimulator srca, diuretic, a danas je nadomješten efektivnijim agentima.
AMYLOIDISIS (lat. amylum – škrob); ekstracelularno nakupljanje bjelancevinaste tvari koja po svojim osobinama podsjeca na škrob.
ANALEPTIC (gr. analepsis, popravljanje); droga koja djeluje kao okrepljujuce sredstvo; poput caffeina (kofeina), amphetamina, pentylenetetrazol, itd.
ANAMNESIS (gr. anamnesis - ponovno prikupljanje, pozivanje natrag); povijest bolesti uzeta prije lijecenja. Obrnuto od catamnesis (vidi).
ANEMIA (gr. a - ne + haimia – krv); manjak hemoglobina u krvi (bilo zbog manjka erithrocyta, bilo zbog manjka hemoglobina u erithrocytima); Aplasticna a., bolest koštane mozdine koju prati pancytopenia zbog redukcije hematopoetskih stanica koštane srzi i njihovog nadomještanja s mašcu. Uglavnom je asocirana sa granulocytopeniom i trombocytopeniom. Uzroci mogu biti; nasljedni, toksini, radijacija, bolesti... Hemolytic a., više eritrocyta se razori no što ih organizam moze proizvesti. Sideroblastic a., široka grupa stecenih i hereditarnih anemia s razlicitim klinickim manifestacijama; uglavnom veliki broj okruglih sideroblasta u koštanoj mozdini, devijacije u erythropoesi, hypochrormni erythrocyti (manjak hemoglobina u erithrocytu), i , obicno, povecani nivo zeljeza u tkivima.
ANESTHESIA (gr. an –negacija + aisthesis – osjetljivost); 1. gubitak osjetljivosti, mahom zbog oštecenja zivca ili receptora. Zove se i numbness. 2. gubitak sposobnosti za osjet bola, uzrokovan administraci(on=)om lijeka (drug) ili nekom drugom midicinskom intervencijim. General, local i topical anesthesia.
ANISOCORIA (gr. aniso – nejednak + kore – pupila + ia); nejednaki dijametar pupil-a.
ANTIHISTAMINE; antagonisti histamina. Dvije su vrste. Konvencionalni, kao oni što se koriste za alergije, blokiraju H1 receptor histamina. Ostali blokiraju H2 receptore.
ANURIA; stanje tijekom kojeg nema lucenja urina.
APPENDIX, pl. appendixes, appendices (lat. appendix, icis, f. dodatak); opci termin korišten u anatomskoj nomenklaturi da se oznaci supplementary-ni, dodati, odnosno ovisni dio prihvacen za glavnu strukturu. Cesto se koristi sam kao oznaka za appendix veriformis (NA) ili veriformni appendix colona.
ARECOLINE; cholinomineticni alkaloid dobiven iz biljke Areca (vrsta male palme; tropsko podrucje). Ima muscarinski i nicotinski efekt. Više se ne koristi u medicini (humanoj).
ASCITES (gr. askites, od asckos torba) effusi(on)-a (izlijevanje) i akumulacija serousnog fluida u abdominalnoj šupljini. Zove se i abdominal ili peritoneal dropsy, hydroperitonia i hydrops abdominis.
ATAKSIJA ; vidi ataxia.
ATAXIA (gr. a-negacija + taxis – red, sklad); greška/e u muskularnoj koordinaciji, nepravilna mišicna akcija.
ATROPINE; alkaloidni derivat iz bilja ili sintetski dobiven. Djeluje antikolinergicno i antispazmoticno na relaksaciju glatkog mišicja, otklanja tremor i krutost kod parkinsonisma (Parkinsonova bolest); pojacava tonus srca blokirajuci vagus. Koristi se kao antidot raznim toxicnim i anticholinesterasnim agensima. Ingestija vece kolicine izaziva atropinism.
ATROPINISM; otrovanje atropineom ili biljem koje ga sadrzi. Simptomi su sušenje usta i grla, dilatati(on)a pupila, vrucica, ubrzan puls, konfuzija, mania, halucinacije, ponekad naboranost koze.
AUJESZKY-JEVA BOLEST; pseudorabies.

BARBITURATE; bilo koji agent iz grupe sedative-hypnoticnih sredstava dobivenih iz (thio)barbituricne kiseline (acid). Dijele se na dugo-, srednje- kratko-, i ultrakratko-djelujuce. Ultrakratko djelujuci barbiturati (npr. thiopental) se koriste intravenozno. Dugodjelujuci phenobarbital je vazan anticonvulsant u therapyi epilepsye. Mnogi drugi barbiturati su bili vrlo korišteni kao sedativi ili hipnotici, ali benzodizapeni su ih vecinom nadomjestili.
BARIUM, Ba; svijetlozuti metal koji pripada skupini zemnih alkalida. Njegove u kiselinama topive soli su otrovne.
BASEDOW –LJEVA BOLEST – GRAVES-OVA BOLEST; bolest thyroid-ne zlijezde, obicno autoimmune etiologye. Mahom se javlja kod zenki, rijedje kod muzjaka. Obiljazavaju je bar dva symptoma od slijedecih: hyperparathyroidism, guša (goiter) i exophtalmus. Sindromi i simptomi ukljucuju iscrpljenost, nervozu, emocionalnu labilnost i irritabil(ity)nost, toplinsku netoleranciju, povecano znojenje, gubitak tezine, drhtanje, te tremor ruku i jezika. Vecina pacijenata ima u cirkulaciji thyroid-stimul(ating)irajuce immunoglobuline (TSI) koji uzrokuju veliku sekreciju thyroidnog hormona vezivanjem na TSH receptore thyroidnih stanica (cells). U kontinentalnoj Europi se zove i Basedow-ljeva bolest.
BENEDICT-OVA OTOPINA (Benedict’s solution); vodena otopina natrijevog citrata, natrijevog karbonata i bakrenog sulfata. Njena normalna plava boja se mjanja u zutu, narandjastu ili crvenu u prisustvu reduciranih šecera poput glucose. Koristi se za urinalys(is)u.
BILIARY (gr. bile-zuc); vezano uz zuc, zucne kanale ili zucni mjehur.
BILIRUBIN (lat. bilis, is, f. –zuc + ruber – crven) je zucni pigment, nastao razgradnjom eritrocitnog hema, ali i drugih hem pigmenata (npr. cytochroma). Nekonjugirani bilirubin ( u vodi netopivi bilirubin-I ) normalno cirkulira krvlju vezan za abumine. Takvog ga jetrene stanice preuzimaju i konjugiraju u bilirubin-II (bilirubin diglucuronide) koj je u vodi topivi pigment i izlucuje se sa zuci.
BIOPSY (gr. bios – zivot + opsis – vizija); uzimanje i ispitivanje, mahom mikroskopsko, tkiva sa zivog tijela, u svrhu što preciznije dijagnoze.
BORIC ACID; slaba kiselina koja se rabi kao kiseli agent (snizuje pH gdje treba) u starim preparatima; takodjer je slabi germicid(e) koji se koristi na intactnoj kozi, mucousnim membranama i cornei. Slucajna ingestija moze završiti fatalnim otrovanjem.
BORNA KISELINA; vidi boric acid.
BOTULISM (lat. botulus kobasica); vrsta otrovanja hranom uzrokovana neurotoxinom (botulinom) produciranim tijekom razvoja Clostridium botulinum u nekvalitetno pohranjenoj hrani. Karakteriziraju ga povracanje, abdominalna bol, smetnje u vidu, zivcani simptomi cetntralnog podrijetla, problemi sa sekrecijom, motorikom, suhoca usta i pharynxa, dyspepsia, škektavi kašalj, mydriasis i ptosis.
BUBREG; kidney, ren, nephros.

CALCITONIN; polipeptidni (32 amino kiseline) hormon kojeg tvore parafollicular-ne stanice thyroidne (štitne) zlijezde kao odgovor na hypercalcinemiu. Hormon djeluje na smanjenje razine calcia (Ca) i phosphata (P) u plasmi; inhibira resorpciju kosti i djeluje kao antagonist parathyroidnom hormonu.
CALCULUS, pl. calculi (lat. oblutak, šljunak); abnormalni concretion (konkrement) koji se javlja u zivotinjskom tijelu, a uglavnom se sastoji od mineralnih soli.
CANNULA (lat. dim. od canna crven); tuba za inserti(on)u u tijelesni prohod ili šupljinu; tijekom insertie njen lumen je uglavnom okupiran troacar-om. Cf. catheter.
CAPILARIA; genus (rod) nematoda iz superfamilye (nadporodice) Trichuroidea; zovu se i Hepaticola i Trichosoma.
CARIES (lat. caries, ei, f. trulost, gnjilost); molekularno raspadanje ili smrt kosti. Kost postaje mekana, bezbojna i porozna. Caries izaziva kronicnu upalu periosta i okolnog tkiva, te tvori abscess sa sirastim (caseosusnim), smrdljivim, gnojolikim likvidom koji, opcento, prolazi kroz meka tkiva dok se ne otvori (iscuri) kroz sinus ili fistulu.
CARIOUS (lat. cariosus); koj se odnosi na caries (karijes).
CARPOPEDAL (carpus + pes, pedalis, noga); koji se odnosi na ili zahvaca carpus i nogu, kao carpopedalni spasam.
CATAMNESIS; povijest bolesti uzeta nakon medicinskog tretmana (terapye).
CATARRH(eng.) – INFLAMMATIO CATARRHALIS (gr. katherrhein, teci dolje, cijediti se); upala mukozne membrane sa slobodnim istjecanjem; pogotovo upala zracnih prohoda glave i grla.
CATHETER (gr katheter); tubularni, mahom fleksibilni, kirurški instrument koj se ubaci (insert) u šupljinu tijela u svrhu provoda flluida, bilo u šupljinu, bilo iz šupljine; pogotovo cijev koja se uvede u mokracni mjehur (bladder) kroz urethru kako bi se uzeo urin. Vidi još cannula.
CHATARTIC; 1. izazivanje evakuacije sadrzaja iz crijeva. 2. agent koji izaziva preznjenje crijeva povecavajuci opseg (obujam), stimulirajuci peristaltiku itd. Zove se još i purgativ(e) (lat. purgatio, onis, f. cišcenje).
CHOLESTASIS – prekid ili smanjenje toka zuci; intra- ili ekstrahepaticke cuse (uzroka).
CHRONIC (lat. chronicus od gr. chronos vrijeme); zbivanje koje se odvija tijekom duzeg vremenskog razdoblja.
CICATRIX, pl cicatrices; oziljak, novo tkivo formirano zacijeljivanjem rane.
CIJANOZA; vidi cyanosis,
CILIOPHORA (gr.cilio - trepetiljike + phoros – nositi); phylum (koljeno) protozoa (prazivotinja) obiljezeno sa prisustvom cilia (trepetiljki) ili odgovarajucih ciliarynih struktura kao locomotornih ili hranolovnih organela. Razmnozavaju se conjugati(on)om, autogamyom, i cytogamyom. Vecina ciliophora je slobodno ziveca, dosta ih zivi kao commensal (simbios(is)a na obostranu korist) vertebrata i invertebrata, a neke su paraziti. Nekad su se zvali infusoria.
CIROZA; vidi cirrhosis.
CIRRHOSIS (gr. kirrkos – narandjasto-zut); bolest jetre karakterizirana difuznm prozimajucim vezama fibroznog tkiva koje dijeli parenhim jetre na mikronodularna i makronodularna podrucja (aree).
CITOKROM OKSIDAZA je krajnji kompleks respiratornog lanca. Zbog vaznosti je nazvan i “fermentom disanja”. Sastoji se od dvije hem-A komponenete i tri Cu-atoma.
CITOPLAZMA; vidi cytoplasm
CLONIC; koji se odnosi na clonus.
CLONUS (gr. klonos nemir); alternativna muskularna kontrakcija i relaksacija u brzom slijedu.
COCCIDIA (gr. kokkos – boba, jagoda); parazitarni protozoi; zivotni im ciklus obuhvaca merogony, gametogony, i sporogony...
COLLAPSE (lat colapsus , survati se, pasti, onesvijestiti se); stanje ekstremne malaksalosti i depresije, sa greškom u cirkulaciji. Circulatory c., odnosno shock (vidi), cirkularna insuficijencija sa kongestivnim srcanim zatajenjem. C of the lung (pulmonal c.), bezracno ili fatalno stanje dijela ili cijelih pluca, kao kod atelektaze, kod bronhalne obstrukcije i pneumotoraksa. Massive c. je stanje prilikom kojeg cijela pluca ostanu bez zraka, uglavnom zbog obstructie glavnog bronha.
COLLATERAL (lat. con-zajedno + latus.strana, postrani); 1. Sekundarni ili akcesorni; ne direktni. 2. mali postrani ogranak, kao kod krvnih zila ili zivaca.
COMA (lat.; gr. koma); stanje besvjesnosti iz kojega se pacijent ne moze probuditi cak niti jakom stimulacijom. Zove se i exanimation. Hepatic c., koma koju prati hepaticka encephalopathya. Uremic c., latergicno stanje uzrokovano uremmiom. Ketotic c., latergicno stanje uzrokovano ketos(a)om.
CONCREMENT (lat concrementum); conctetion (vidi), pogotovo kalcificirani cvoric ili slicna masa.
CONCRETION (lat. concretio, od cum – zajedno + crescere - rasti); 1. calculus (vidi) ili anorganska masa u prirodnoj šupljini ili tkivu organizma. 2. proces otvrdnjavanja i isušivanja.
CONGESTION (lat. congestio, drzati zajedno); abnormalna akumulacija fluida poput krvi u dijelu organizma.
CONSTIPATION (lat. constipatio nagomilavnje zajedno); rijetka i teška evacuatia fecesa; zacep.
CONVULSION (lat. convulsio, od convellere staviti zajedno); zestoka, navoljka kontrakcija ili serija kontrakcija mišica koji su, normalno, pod utjecajem volje. Central convulsion; uzrokovana je lezijom CNS-a. Clonic c., oznacava alterirajucu relaksaciju i kontrakciju mišica. Puerperal c. je nevoljni spasm koji se javlja u zenki nešto prije, tijekom i neznatno nakon poroda. Tetanic c. je tonicni spasm koji se javlja bez gubitka svijesti. Tonic c. je prolongirana kontrakcija mišica zbog epileptickog nemira. Uremic c. je uzrokovana uremi(a)-om ili retenti(a)om (zadrzavanjem) u krvi materijala koji bi trebali biti izluceni bubrezima.
CREATINE KINASE; Mg+2-aktivirani enzim.
CREATININE; ciklicki anhydrid(e) creatina (amino kiseline), finalni produkt metebolima phosphocreatina (kreatinfosfat). Izlucuje se u urinu. Mjere koncentracija u urinu se koriste kao indikatori bubrezne funkcije i mišicne mase, a mogu biti korištene da pojednostave druga klinicka ispitivanja.Uvijek se nalazi u krvi i izlucuje bubrezima. Dnevno se izlucuje u masi proporcionalnoj mišicnoj, a predstavlja “individualnu konstantu” svake jedinke.
CREATININEPHOSPHAT – KREATININFOSFAT- phosphocreatinine je rezerva energije u mišicima po formuli kreatin-fosfat + ADP = kreatin + ATP. Kreatinin je završni produkt metabolizma kreatin-fosfata; izlucuje se bubrezima.
CREPITARE (lat. crepitus, us, m. zveket, štropotanje); zvuk poput zvuka proizvedenog trljanjem dlaka izmedju prstiju.
CROUP; stanje uzrokovano acutnom obstructiom gornjih zracnih prohoda (allergy-a, strano tijelo, infekti(on)-a, novotvorevina). Karakterizirano je rezonantnim štektavim kašljem, promuklim i persistentnim stridorom.
CROUPOUS; koji se odnosi na croup; koji ima exsudatiu poput one tijekom croupa.
CRVENA ATROFIJA – RED ATROPHY; kongestivna atrofija, uglavnom jetre, uzrokovana greškama na desnom srcu.
CULLICULUS (pl., gen. culliculi); malo uzdignuce ili brezuljak. Cranialni c.; c inferior i c. superior su središta auditornih (inferior) i vizualnih (superior) reflexnih centara. Nalaze se simetricno u tectumu mesoencephalona.
CYANOSIS (gr.kyanos – plavo); plavo obojenje, pogotovo obojenje koze i mucousnih membrana zbog prekomjerne koncentracije reduciranog hemoglobina u krvi. Autotoxic c., enterogen(us)a cyanos(is)a. Central c., cyanosa koje je nastala kao rezultat arterijalne nezasicenosti kisikom, aortna krv prenosi reducirani hemoglobin. Enterogenous c. je sindrom koji je rezultat absorpti(on)e nitrita i sulfida u crijevu, uglavnom oznacen kao methemglobinemia i/ili sulfhemoglobinemia asocirana sa cyanosom. Uz navedene symptome, ovaj karakteriziraju ozbiljan enteritis, bol u trbuhu, zatvor, dyspnea, syncopa, anemia. Zove se i autotoxic cyanosis. False c., oznacava obojenja krvi nekim alternativnim pigmentom. Hereditary methemoglobinemic c. je uzrokovana strukturnom alteracijom molekule hemoglobina. C. lienis je pasivna kongestija slezene (congestion lienalis). Peripherel c. je rezultat velikih kolicina reduciranog hemoglobina (reduced hemoglobin) u venoznoj krvi, što je rezulat ogromne potrošnje kisika na kapilarnom nivou (periferija). Pulmonary c. oznacava slabu oksigenaciju krvi u plucima. C. retinae je jasna cyanosa retine, vidljiva u nekim slucajevima cyanose kod congenitalnih srcanih mana, poput patent ductus arteriosus, i drugih conranitalnih* srcanih grešaka. Shunt c. je uzrokovana miješanjem arteriozne i vanozne krvi u srcu ili velikim zilama. Tardive c. se javlja u sklopu congenitalne bolesti srca nakon što se greška na srcu razvila.
CYTOPLASM-a (gr. cyto – prazna posuda + plasma – plazma); dio protoplazme (vidi protoplasm) koji okruzuje nucleus (jezgru).
CYTOSCOPY (cyto – stanica + skopein – istrezivati); istrazivanje stanica.

DECUBITUS (lat. decubitum, leci, srušiti se, pasti); 1. akt lijeganja dolje (spupštanja, rušenja); takodjer pozicija koja se zauzima prilikom lijeganja. 2. decubitus ulcer; vidi pod ulcer.
DEFLACIJA (lat. de + flatio – puhati); 1. ispuštanje zraka. 2. smanjenje kolicine papirnatog novca.
DIA- (gr. dia – potpun, temeljit); prefix koji znacava našto potpuno, izmedju, skroz, kompletno.
DIABETES (gr. dia - kroz + bainein – ici); generalizirano termin se odnosi na metabolicki nered karakteriziran polyuriom, kao u diabetes mellitus-u i duabetes insipidusu. Kada se koristi sam, termin diabetes oznacava diabetes mellitus.
DIAGNOSIS ( gr. dia – potpun, temeljit + gnosis - znanje); 1. determinati(on)a prirode pojedinog slucaja bolesti. 2. umijece medjusobnog razlikovanja pojedinih bolesti. Biological d. je diagnosa zasnovana na performance testu (test performed on animals). Clinical d. se zasniva na symdromima, symptomima i laboratoryskim pretragama tijekom zivota. Cytological, odnosno cytohistological d, se zasniva na studiji stanica. Differential d. je determinati(on)a bolesti ili bolesnog stanja pacijenta sistematskom komparacijom klinickih nalaza. D. by exclusion; prepoznavanjem bolesti sistematskim iskljucivanjem ostalih poznatih (i mogucih) bolesti. D. ex juvantibus (lat. ugoda, pomaganje) se bazira na rezultatima tretmana. Laboratory d.... Pathological d. se zasniva na gledanju (observati(on)i) prisutnih strukturnih lesi(on)a. Physical d. je determinati(on)a bolesti inspecti(on-om, palpati(on)om, percussi(on)om, i auscultati(on)om. Provocative d. indukcija specificnih stanja u svrhu diagnose, poput indukcije napadaja u dubioznim slucajevima epilepsye. Serum d. je dijagnoza koja se zasniva na analizi seruma; immunodiagnos(is)a.
DIARRHEA (gr. dia – kroz + rhein – teci); abnormalna frekventnost i vodnjikavost izmeta (fecalne mase); proljev.
DIATHESIS; konstitucija ili kondicija tijela koja uvjetuje specificnu reakciju tkiva na pojedini vanjski (extrinic) faktor i zbog toga cini jedinku osjetljivijom na odredjenu bolest.
DIET (gr diaitta, nacin zivota); specijalno odredjena kolicina, vrsta i nacin konzumacije hrane i vode za pojedinu jedinku u odredjenom vremenu; pojedina dijeta (diet) je posebno pripremljena da udovolji specijalnim potrebama individue, i ukljuci ili iskljuci odredjeni prehrambeni artikl.
DIET *(gr. daitia, nacin zivota); specijalno planirana, sustavna konzumacija odredjene hrane i odredjene tekucine.
DIJAREA; vidi diarrhea.
DIJETA; vidi diet.
DILUTION (eng.) razrjedjivanje.
DIOCTOPHYMA RENALE - THE KIDNEY WORM; najveci poznati nematod. Nalazimo ga u psa, goveda, konja i drugih zivotinja, rijetko u covjeka. Crvene je boje, oko 35 cm (muzjaci) i 100 cm (zenke). Uglavnom su u zdjelici bubrega ili slobodni u peritonealnoj šupljini. Visoko su destruktivni za bubrezno tkivo i mogu izazvati smrt.
DIPHTHERIA (gr.diphtera – koza + ia); akutna infektivna bolest uzrokovana toxogenicnim rodovima Corynebacterium diphterie, stecenim u kontaktu sa inficiranim jedinkama ili nosiocima infekta koji je uglavnom smješten u gornjim dijelovima respiratornog trakta, i karakteriziran je formiranjem zilave (tvrde) membrane (pseudomembrane) fino zakvacene za tkivo koje lezi ispod i koje ce krvariti ukoliko se membrana makne. U najopasnijim infekcijama membrana zapocinje u tonsilarnoj regiji na jednoj od tonsila i moze se proširiti na drugu tonsilu, meko nepce, zid pharynxa. Odatle se infekcija širi i na larinx, tracheu, bronchialno drvo. Moze izazvati bronchialnu obstructiu i smrt zbog hypoxie. Diphtheria se javlja i u cutanoj formi i moze, rijetko, ukljuciti i oci, srednje uho, buccalnu mucosu, genitalie i pupak (umbiculus). Sistemski efekti, poglavito myocarditis i periferni neuritis, su posljedica exotoxina koji C. diphtheriae proizvodi.
DIPHTHERIC – DIPHTHERITIC, koji se odnosi na diphtheriu.
DYS- prefiks koji oznacava nešto bolno, loše, komplicirano, poremeceno, abnormalno; suprotno od prefiksa eu-.
DYSESTHESIA (gr. dys – poremetnja + arithesis – osjetljivost); 1. distorzija bilo kojeg osjeta, pogotovo osjeta dodira (taktilnog). Zove se i paraphia. 2. neugodni i abnormalni osjeti uzrokovani s normalnim podrazajima. Kompariraj sa paresthesia.
DYSPEPSIA (gr. dys + paptein – probaviti); manjak snage ili funkcije za probavu (digestion); mahom vezano za epigastricne neugode zbog hrane.
DYSPNEA (gr. dyspnoia – problemi sa disanjem); problematicno ili glasno disanje.
DYSURIA (gr. dys + ouron – urin + ia); bolna i teška urinacija (urination).

ECHYMOSIS; mala hemoragicna mrlja, veca od petechie, u kozi ili mucousnoj membrani tvori neuzdignutu, okruglu ili nepravilnu plavu ili crvenkastu mrlju.
EDEMA (gr. oidema oteklina); prisustvo abnormalno velikih kolicina fluida u intracelularnom prostoru tkiva. Edema moze biti lokaliziran, zbog venozne ili limfaticne obstrukcije odnosno povecane vaskularne permeabilnosti , ili moze biti sistemski edem zbog slabosti srca i bubreznih bolesti. Edemi se dijele prema mjestu na kojem se javljaju na: hydrothorax (pleuralna šupljina), hydropericard (perikardijalna vreca), ascites (peritonealna šupljina), masivni generalizirani edem se zove anasarca. Edema se zove još dropsy ili hydrops.
EGZACERBACIJA; vidi exacerbation.
EGZOPTALMUS (po vuku); vidi exophtalmus.
EKCEM (gr. ekzeo – uskuham, uzbudim); kozno oboljenje popraceno svrbezom, i pojavom cvorica, gnojnica i ljuskica.
EMBOLUS (gr. embolos, cep, klin); masa koagulirane krvi ili nekih drugih elemenata (mjehurici zraka, fragmenti kalcija itd.) koji, nošeni krvotokom iz širih u uze zile ,zacepe zilu (obstruiraju cirkulaciju).
EMESIS (gr. emein povracati); isto kao i vomiting; povracanje.
EMPYEMA; akumulacija gnoja u tjelesnoj šupljini (-abscess).
ENTERALGIA (gr. enteron – crijeva + algia – bol); bol ili neuralgia u crijevima.
EPILEPSIA –EPILEPSY (gr epilepsia – napadaj bolesti); grupa syndroma karakterizirana proximalnom, prolaznom poremetnjom u mozdanim funkcijama; moze se manifestirati episodicnim pogoršanjima ili gubitkom svijesti, abnormalnim motorickim fenomenima, psihickim ili senzornim poremecajima, kao i poremecajima u autonomnom nervnm sustavu (ANS-u).
ESERINE; vidi physostigmine.
ESR - Erithrocyte Sedimentation Rate; je mjera do koje erithrocyti sedimentiraju iz dobro promiješane venozne krvi u specificiranim jedinicama vremena i u specificiranim uvijetima. Visoki ESR je obicno posljedica povecanog nivoa plazma proteina, poglavito fibrinogena i immunoglobulina. Znacajna povišenja ESR-a su uocena kod monoclonalnih gammopathia, hypergammaglobulinemia zbog upalnih bolesti i hyperglobulinemia; stanovita povišenja su prisutna tijekom aktivnih upalnih (inflammatory) i intoksikativnih bolesti, kao i kod anemia.
EVENTRATIO (lat. eventratio – rasporiti, izvadti utrobu, od e – van + venter – trbuh); 1. protrusia crijeva (i zeluca) iz abdomena. 2. micanje abdominalne viscere. Diaphragmaticna e., pomicanje zida diaphragme cranialno, uglavnom kao rezultat paralyse pherenic-nog zivca (n. pherenicus); ulazak abdominalnih organa u torax... Umbilical e...
EXACERBATION (lat. ex + acerbus – grub); pogoršanje stanja bolesti ili jednog od symptoma.
EXOPHTALMUS (gr. ex + ophtalmos –oko); abnormalna protrusi(on)a* ocne jabucice.

FATIGUE (lat., fr. fatigatio) stanje povecane nelagodnosti i smanjene efikasnosti rezultirano dugim ili jakim naporom; gubitak snage ili kapaciteta da se reagira na situaciju.
FEHLING-OVA OTOPINA; alkaline copper sulfate solution (alkalna otopina bakrenog sulfata) , slicna Benedictovom reagensu (vidi).
FLACCID (lat. flaccidus); slab, mekan, mlohav.
FLAKCIDNA PARALIZA – FLACCID PARALYSIS; paraliza koju prati gubitak mišicnog tonusa i izostanak tetivnih refleksa u paraliziranom podrucju.
FLATULENCE (lat.flatulentia) prisustvo velikih kolicina zraka ili plina u zelucu ili crijevu; dovodi do rastezanja organa.
FLATUS (lat. puhanje); 1. plin ili zrak u gastrointerstinalnom tractu. 2. zrak ili plin izbacen kroz anus. 3. f. vaginalis je izbacivanje (expulsion) plina iz vagine.
FLEGMONA – PHLEGMON (gr. phlegmone); difuzna upalna reakcija na infekciju mikroaerofilnih streptoccoca koji formiraju gnojne (supurativne) gangrene i ukopane lezije koje mogu zahvatiti duboko subkutano tkivo i mišice, tvoreci multiple empyeme.
FLEXURE eng, lat: FLEXURA, pl. flexura; zavoj, krivina; (NA) opci termin za zavijeni dio strukture ili organa. F. pelvina je zdjelicni prevoj debelog crijeva (colon, large interstine). Na engleskom flexura pelvina je pevic flexure.
FLOCCULATION; colloidni fenomen tijekom kojeg se disperzna faza separira u diskretne, mahom vidljive particule (cestice), a ne kao kontinuirana masa; primjer je koagulacija (coagulation).
FLOKULACIJSKA REAKCIJA , vidi flocculation.
FLOTACIJA; vidi flotation.
FLOTATION (eng.); plutanje, plivanje.
FLUCTUATION (lat. fluctuatio); valovito gibanje, kao fluid u tjelesnoj šupljini nakon protresanja.
FOETOR EX ORE; smrad iz usta (stvar iz povijesti).
FOOT; stopa, 30 cm; 12 incha (12 x 2.54cm =30cm).
FREMITUS; vibracije koje se osjecaju prilikom palpacije: bronchal f. je isto što i ronchal f. – palpacijom zamjetljive vibracije prouzrokovane prolazom zraka kroz veliko bronchalno deblo ispunjeno mucosnim sadrzajem. F. pleuralis je palpacijom osjetljiva vibracija zida thorax-a zbog trenja pleura (visceralis i parietalis) medjusobno. Pectoralni f. odnosno vocalni f. su vibracije uzrokovane govorom (glasanjem). Pericardialni f. nastaje zbog medjusobnog trenja površina pericardiuma. Tussive f. nastaje prilikom kašlja.
FRENULUM, pl. frenula; (NA) opci termin za mali nabor integumentuma ili mucosne membrane koja kontrolira ili ogranicava pokretljivost organa ili dijela organa.
FRICTION (lat. frictio) akt trljanja, trenja.
FUNICULUS (funiculus, i, m. uzica, konopac)...
FURUNCLA – FURUNCULUS; bolni cvoric formiran u kozi kruznom upalom coriuma i subcutanog tkiva omedjujuci centralnu krastu. Uzrokuju ga staphyloccci koji udju kroz dlacne folikule, a to im je olakšano constitutionalnim ili digestivnim greškama te lokalnom iritacijom.

GAMMA-GLOBULINI; serumski globulini sa najslabijom elektroforetskom migracijom. Sastoje se gotovo samo od immunoglobulina tako da se cesto greškom to koristi kao sinonim. Vidi serum globulin’s.
GAMMOPATHY ( gamma – globulin + pathy); stanje poremecene sinteze immunoglobulina.
GANGRENE (lat. gangraena, ugrizna rana koja završava smrcu); smrt tkiva, uglavnom znatne mase tkiva, mahom vezana uz vaskularne (nutritivne) mane koje slijedi bakterijska invazija i puterfaction.
GLAUCOMA (gr.glaukoma – neprozirnost lece oka); grupa bolesti oka koju karakterizira porast intraokularnog tlaka, što izaziva patološke promjene u optickom disku i tipicne defekte u vidnom polju.
GLOBULINI; vidi serum g., gamma g., ...
GLOTTIS; vokalni aparat larynxa. Sastoji se od tri vokalne spone (plica vocalis) i otvora izmedju njih (rima glottidis).
GRANULOCYTOPENIA (granulocyte + gr. penia – siromaštvo); agranulocytosis.
GUTTA CADENS; kap koja pada; padajuca kap (stvar povijesti).
GUTTA, AE, F. kap

HABIT (lat. habeo, ui, itum, 2.drzati, imati); 1. cesta ili konstantna radnja zasnovana na frekventnom ponavljanju; navika. 2. temperament, predispositi(on)a, tip.
HABITUS (lat. habitus, us, m.spoljašnjost, narav, drzanje tijela); 1. polozaj ili pozicija tijela. 2. tjelesna gradja i konstitucija (constitution).
HEMATURIA (gr. hemato – krv + uoron – urin + ia); prisustvo krvi u urinu. Ovisno o mjestu mješanja krvi sa urinom postoje; renal, urethral, vesical hematuria ...
HEMI- (gr. hemi – pola), prefix koji oznacava jednu polovicu.
HEMIANESTHESIA (hemi + gr. aisthesis – osjetlljivost); anesthesia koja zahvaca samo jednu stranu tijela; zove se i unilateralna anesthesia.
HEMOGLOBINURIA; prisustvo slobodnog hemoglobina u urinu.
HEMORRHAGE (gr.hemo – krv + rhegnynai – izvirati); izlazak krvi iz krvnih zila; krvarenje. Male hemorrhagije su klasificirane prema velicini na: petechiae (vrlo male), purpura (do 1 cm), i ecchymosis (vece). Veca akumulacija krvi u tkivu se zove hematoma.
HEPATALGIA (gr. hepat -jetra + algos – bol +ia) bol jetre /podrucja jetre.
HEPATOBILIARY; koji se odnosi na jetru zuc ili zucovod; vidi biliary.
HEPATOBILIJARNI; vidi hepatobiliary.
HEPATOCELLULAR ICTERUS (hepatocelular jeundice); zutica uzrokovana ozljedom ili bolesti stanica jetre.
HEPATORENAL SYNDROME; funkcionalna bubrezna poremetnja, oliguria i niska koncetracija natrija u urinu, bez patoloških promjena na bubregu, povezana sa cirrhosom i ascitesom ili sa obstruktivnom zuticom.
HROPCI; vidi rhonchus (pl. rhonchi).
HYAL(O)- (gr. hylos – staklo); prozirno tijelo ili tekucina (humor); nešto što podsjeca na staklo.
HYALIN (gr. hyalos – staklo); 1. prozirna albuminoidna substancea, jedan od produkata amyloidne degeneracije. 2. substanca od koje se sastoji zid hydatidne cyste.
HYPER- (gr. hyper iznad); prefiks koji oznacava da je nešto iznad, više od normale.
HYPERCALCINEMIA; povecane koncentracija kalcija u krvi. Manifestacija ukljucuje iscrpljenost (fatigability), mišicnu slabost, depresiju, anorexiu, nauseu, constipati(on)u.
HYPERPARATHYREOIDISM; stanje uzrokovano velikom kolicinom parathyroidnog hormona. To za sobom povlaci hypercalciemiu i hypophosphatemiu, te utjece na rad mnogih stanica. Manifestacija ukljucuje deposite kalcija u renalnim tubulima, generaliziranu dekalcifikaciju kosti (osteoporosis), uzrokujuci bol i mekocu kostiju, te spontane frakture ili lokalizirane cyste na kostima. Hypercalcinemia dovodi do mišicne slabosti, gastrointerstinalnih symptoma poput anorexie, neusee, povracanja (vomiting), abdominalnih bolova, (nujnosti...). Sekundarni hyperparathyroidism se javlja kada serumski kalcij padne ispod normalnog nivoa, kao kod kronicnih renalnih bolesti ili deficita vitamina D. Tercijarni hyperparathyroidisam se odnosi na stanje u kojem parathyroidni adenom izrasta iz sekundarne hyperplasie uzrokovane kronicnim renalnim greškama.
HYPERPNEA (hyper + gr. pnoia – disanje); abnormalan porast u dubini i frekvenciji respiratornih kretnji.
HYPERSALIVATION; ptyalism.
HYPOESTHESIA ( gr. hypo – ispod, manje + aisthesis – osjetljivost); dysesthesia koju obiljezava abnormalno smanjena osjetljivost, poglavito na dodir.
HYPOPARATHYROIDISM; stanje uzrokovano smanjenom funkcijom parathyroidee, bilo zbog autoimmune bolesti ili genetickih faktora ili odsjecanja te zlijezde. Manjak parathyroidnog hormona dovodi do pada nivoa calcia (Ca) u plasmi, što dovodi do povecane mišicne podrazljivosti i tetanye koju slijedi porast plasma phosphata (P); metabolizam kostiju je reduciran. Mogu biti i dermatogeni, ophtalmogeni (cataracts), psychiatricni i dentalni symptomi, uz pratece primarne greške na drugim endokrinim zlijezdama (npr.adrenel cortex).

ICTERUS – JAUNDICE (jawn’dis); zutica je sindrom oznacen hyperbilirubinemi-om i depozicijom zucnog pigmenta ( bile pigment) u kozi, mukoznm membranama i scleri, s uocljivim zutim obojenjam pacijenta.
ICTUS (lat. udarac, hitac); udarac, napadaj; ictus epilepticus, i. paralyticus, i. sanguinis, i. solis – suncanica.
ICTUS CORDIS (lat. ictus + cor, cordis); udarac srca koji se vidi pomicanjam ogranicenog dijela prsne stijenke.
ICTUS SOLIS (lat. ictus + sol, solis sunce); suncanica (“napadaj sunca”).
ILEUS (lat. sfrkati, zapetljati); obstrukcija crijeva.
IMERZIJA; vidi immersion.
IMMERSION (lat. immersio – uroniti, potopiti); 1. stavljanje ili uranjanje tijela u liquid. 2. korištenje mikroskopa prilikom kojeg je i objekt i objektno stakalce prekriveno liquidom (tekucinom).
INCH; 2.54 cm; 1/12 foot (stopa).
INCONTINENTIA(lat.) – INCONTINENCE(eng.); nesposobnost kontrole excretory-ih funkcija. I. alvi (alvus, i, f. trbuh) je fecalna incontinentia. I. urinae je urinaryna incontinenc(e)ia.
INCUBATION; 1. razvoj embrija u jaju oviparnih zivotinja, 2. razvoj infektivne bolesti od infekcije do klinickih simptoma. 3. zapazanje i mjerenje kemijskih i enzimskih reakcija u specificiranim uvjetima.
INDOLE; heterocklicki spoj dobiven iz ugljenog katrana, a proizvodi se i decompositiom tryptophana u crijevu. Djelomicno je zasluzan za specifican smrad fecesa. Kolor test produkcije indola se koristi za klasifikaciju crijevnih bakterija.
INFLACIJA (lat. in – u + flare – puhati); pogledaj inflation.
INFLATION ( lat. in – u + flare – puhati); 1. rastegnutost sa zrakom, plinom ili fluidom. 2. akt rastezanja sa zrakom ili plinom; upuhivanje zraka; 3. povecanje kolicine papirnatog novca u uporabi...
INFLUENZA; akutna viralna bolest koja zahvaca respiratorni trakt, javlja se izolirano, u epidemijama ili pandemijama (više kontinenata istodobno ili jedan nakon drugog). Obiljezena je upalom mucouse nosa, pharinxa, conjuctive, te glavoboljom i ozbiljnom, cesto generaliziranom myagliom. Vrucina, hladnoca i posrtanje su cesti. Myocard i CNS su rijetko zahvaceni. Nekroticni bronhitis i intersticijalna pneumonia su uocljivi oblici zestoke influenze i osnova za sekundarne infekcije. Avian i. se zove Newcastleska bolest. Equine i svinjska (swine) i. je uzrokovana sa influenza A-virusom. Feline (macja) i. je ime labavo vezano uz grupu visoko kontagioznih viralnih infekcija dišnog sustava macaka. Goose (gušcja) i...
INFUSORIA (lat. pl. tako zvani jer se nalazi u infusiama nakon izlaganja zraku); bivše ime za Ciliophora (vidi).
INGESTA (lat. pl., in in- u + gerere – nositi) hrana i pice unijeti u stomach (zeludac).
INKONTINENCIJA; vidi incontinentia.
ISCHURIA (gr. ischo – suppress-ija + ourin – urin + ia), suppressija ili retentia urina; zadrzavanje urina.
ISTHMUS, pl. isthmi; uska veza izmedju dva veca dijela ili tijela; (NA) opci termin za takvu vezivnu strukturu ili regiju.

K
KALCITONIN; vidi calcitonin.

KANULA (po Vuku); vidi cannula.
KARIES; vidi criea.
KARIOZAN ; vidi CARIOUS.
KATETER; vidi catheter.
KLONICKI; vidi clonus.
KOKCIDIJE; vidi coccodia
KOLAPS; vidi collapse.
KOLATERALNI; vidi collateral.
KOLESTAZA, vidi cholestasis.
KOLIKE (colic, gr. kolikos, lat. colica) predstavljaju simptom akutne abdominalne boli koju karakterizira intermitentna visceralna bol s fluktuacijama izavanim peristaltikom glatkih mišica.
KOMA; vidi coma.
KONGESTIJA; vidi congestio.
KONKREMENT; vidi concrement.
KONKREMENT; vidi concrementum.
KONVULZIJA; vidi convulsion.
KREATIN...; vidi creatin....
KREPITACIJA; vidi crepitare.
KRONICNO; vidi chronic.
KRUPOZAN; vidi croupous.

LAP; pogledaj ALP.
LAXATION; defecation, defekacija.
LAXATIVE (lat. laxativus, što olakšava, oslobadja); 1. sredstvo koje izaziva evakuaciju sadrzaja iz crijeva; chataricno ili purgativ(e)no. 2. uocljivo, blago chatarticno.
LEGAL-OV TEST (za aceton); potrebno je zakiseliti urin sa klorovodicnom kiselinom (HCl) i destilirati. Otopina natrijevog hidroksida i natrijevog nitroprusida dodana destilatu, daje rumenocrveno obojenje, koje acetic acid (acetooctena kiselina, ako je prisutna!) mijenja u purpurnu. Creatinin ce takodjer izazvati crveno obojenje, ali ce boja nestati kada doda se acetic acid (acetooctena kiselina) .
LEUKOPENIA (leucocyte + gr. penia – siromaštvo); redukcija broja leukocita u krvi.
LIPOTROPIC FACTOR djeluje na metabolizam masti ubrzavanjem izlucivanja masti iz jetre i smanjenjem masnog deposita jetre
Lj
LOCHIA (gr. lochia); vaginalni iscjedak koji se javlja tijekom prvog tjedna nakon poroda. L. alba nastaje kada je kolicina krvi smanjena, a koncentracija leukocyt(e)a povecana. L. rubra je vaginalni iscjadak koji se sastoji od gotovo ciste krvi, a nastaje neposredno nakon poroda. L. sanguinolenta je gusti vaginalni iscjedak, kestenjaste boje, koji se javlja par dana nakon poroda. L. serosa je serozni vaginalni iscjedak koji se javlja otprilike 5 dana nakon poroda.
LOHIJA; vidi lochia.
LUPUS (lat. lupus – vuk); ime orginalno dano lokaliziranim destrukcijama ili degeneracijama koze uzrokovanim razlicitim koznim bolestima. Iako je termin nekoc korišten, mahom, za lupus vulgaris, a sada za lupus erythematosus, bez dodatka, termin lupus sam za sebe nema specificno znacenje. L. erythamatosus, l. erythematosus chiliblan, l. erizhematosus discoid, hyperthropic, systemic, profundas, tumudus...
LYMPHADENITIS; upala jednog ili više limfnih cvorova, uglavnom uzrokovana primarnim fokusom infekcije negdje drugdje u tijelu.

MADIDTNA PLOHA; (lat. madidus –a –um mokar, vlazan); vlazna ploha, (stari termin).
MEATUS, us, m. put, prohod (stvar povijesti).
MELENA (gr. melaina, fem. od gr. meles crn); pasaza crne i smolaste stolice obojene s krvnim pigmentima ili alterirane krvlju.
MENISCUS (gr. meniskos – polumjesec); 1. polumjesecasta struktura koja se javlja na površini stupca tekucine (liquida), npr. u pipeti ili menzuri, convexna ili concav(e)na oblika zbog utjecaja kapilarnog efekta (capillarity). 2. (NA) opci pojam za polumjesecastu strukturu na tijelu. Obicno se koristi sam da oznaci polumjesecaste discove fibrocartilage (fibrozne hrskavice) vezane na prednju articularnu površinu tibie.
MESENTERY (lat. MESENTERIUM), membranski nabor koji povezuje razlicite organe s tjelesnim zidom. Termin se uobicajeno odnosi na peritonealni list (nabor) koji povezuje tanko crijevo (small interstine) s dorzalnim zidom abdominalne šupljine.
METEORISM (gr. meteorizein – nepuhati); timpanija (tympanites); prisustvo plina u abdomenu i crijevima.
MICTION; urination.
MICTURATE; urinate.
MICTURITION (lat micturire - mokrenje); passage (pasaza) urina; urination.
MIDRIJAZA; vidi mydriasis.
MIMETIC (gr. mimetikos); oznacava stimulaciju nekog tjelesnog procesa ili bolesti, odnosno stimulira nešto što stimulira funkciju, proces itd. Koristi se u slozenicama kao npr; sympathomimetic.
MIOSIS (gr. meiosis umanjivanje); kontrakcija pupile.
MOLE (skrac. od nj. molekulargewicht, molekularna tezina); 6.023 x 1023 molekula. Skracenica je mol.
MONOCYTOPENIA (monocyte + gr. penia – siromaštvo); abnormalan pad proporcije (kolicine) monocyta u krvi.
MONONUCLEAR PHAGOCYTE SISTEM; vidi MPS.
MONOPLEGIA (gr. monos – jedan + plege – napadaj); paralys(is)a jednog uda. (dijela tijela).
MORFIJ; vidi morphine.
MORPHINE (lat. morphine, morphinum); glavni i najaktivniji opioidni alkaloid opiuma. Ima snazno analgeticko djelovanje i odredjeno centralno stimulativno djelovanje. U SAD-u se obicno koristi u obliku sulfatne soli, a u Europi se preferira u obliku hypoclorid(e)nih soli. Kriva upotreba, odnosno zloupotreba, vodi do ovisnosti.
MPS, Mononuclear Phagocyte Sistem; skupina stanica koja se sastoji od makrofaga i njihovih prekursora (krvni monociti i njihovi prekursori u koštanoj mozdini) Termin je trebao zamijeniti stariji RES termin (Reticulo Endothelial Sistem), koji ne ukljucuje sve makrofage i druge nesrodne tipove stanica.
MUCUS; slobodna sluz s mucousnih membrana. Sastoji se od sekreta zlijezda, raznih neorganskih soli, deskvamiranih stanica i leukocita.
MUKOZNI ISCJEDAK; vidi mucus (discharge).
MUREKSIDINSKA PROBA; vidi murexide.
MUREXIDE (lat. murex – purpurni morski puz); ammonium purpurete; substanc(e)a koja se tvori u Weidelovom testu za uric acid (mokacna kiselina). Purpurna boje se dobiva ukoliko je uric acid prisutna.
MUSCULUS GASTROCNEMIUS (2 glave); hvatišta: origin, caput mediale poplitealnna površina femura, gornji dio medialnog condyl(e)a i kapsula koljena, caput laterale lateralni condyle i capsul(e)a koljena; insertion, aponeurosne jedinice sa tetivom soleusa do calcanealne tetive (Achilles tendom – Ahilova tetiva); innervation, n. tibialis; akcija; plantarna fleksija gleznja, fleksija koljenog zgloba.
MYDRIASIS; dilatacija pupile.

NA; Nomenclatura Anatomica; anatomsko nazivlje na latinskom jeziku.
NAUSEA (lat., gr. nausea – morska bolest); neugodna senzacija, neodredjeno vezana za epigastrium i abdomen, i cesto kulminira povracanjem.
NEPHROS (gr.); bubreg (hr.), ren (lat.) kidney (eng.)
NEPHROTIC SYNDROME je ime za grupu bolesti koje obiljezavaju defektni bubrezni glomeruli. Karakteriziraju ih jaka proteinuria i lipiduria s razlicitim stupnjem edema, hipoalbuminemie i hipolipidemie.
NEURALGIA (lat.neuralis, gr. neuron + algia – bol); bol koja se pruza duz jednog ili više zivaca. Veliki broj neuralgia imenujemo prema mjestu nastanka; brachial, facial, occipital, supraorbital, ili prema causi (uzroku); anemic, diabetic, malarial, syphilitic...
NEUTROPHIL; granularni leukocyt koji ima jezgru s 3 – 5 reznjeva povezanih s tankim reznjevima kromatina. Citoplazma im sadrzi uocljive granule. Neutrophili sudjeluju u chemotaxi(s)ama, phagocytos(is)i, te se vezu na imuni kompleks. Nesegmentirani odnosno nefilamentirani n. su nezreli stadiji.
NISTAGMUS; vidi nystagmus.
NOTORAN (lat. notorus - poznat); opce poznat.
NYSTAGMUS (gr. nystagmos - pospanost); nevoljko, brzo, ritmicno kretanje ocne jabucice u horizontalnom, vertikalnom, kruznom ili kombiniranom smjeru.
O
OBSTIPATION – OBSTIPATIO (lat. opstipatio); zacep, zatvor
OLIGAKSIURIA (gr. oligakis – malokad + ouron – urin + ia); stanje tijekom kojeg sa urinacija rijetko zbiva.
OLIGURIA; lucenje male kolicine urina.
OPSISTHOTONOS (gr. opsistho- ledja, straga + tonos – tension); vrsta spasma koja se sastoji od extrem(e)ne hyperextensi(on)e tijela. Glava i udovi su pomaknuti straga, a tijelo naprijed.
ORIFICIUM, pl. orifica; otvor (ili eng. orifice); pogotovo ulaz ili izlaz iz neke šupljine ili cijevi (prohoda); Sinonim je ostium (NA)
OSOPHAGISMUS – ESOPHAGISMUS ili još bolje ESOPHAGOSPASM.

P
PANCREAS, gen. pancreatis, pl. pancreata (lat. od gr.pankreas; pan –sve + kreas – meso); velika, izduzena zlijezda, smještena transverzalno iza zeluca (stomach), izmedju slezene (spleen) i dvanaestnika (duodenum). Desni ekstremitet (okranak), caput (head – glava) je veci i usmjeren prema dolje. Lijevi ekstremitet (okranak) ili cauda (tail – rep) je polozen transverzalno i završava blizu slezene. Pancreas je septama podijeljen u lobule (reznjeve). Endokrini dio (pars endocrina) pancreasa sastoji se od Langerhansovih otocica, koji proizvode i luce direktno u krv hormone insulin (beta stanice), glucagon (alpha stanice) i somastatin (delta stanice). Neki otocici sadrze i PP (ili F) stanice koje luce pancreaticni polypeptid. Exocrini dio (pars exocrina) se sastoji od sekretornih jedinica (pancreatic acini; acinus, i, m. jagoda). Proizvode i luce u duodenum pankreasni sok (pancreatic juce) koji sadrzi enzime bitne za probavu proteina.
PARA- (gr. para – ka, na , od strane...); prefiks koji oznacava pokraj, blizu, slican, abnormalan...
PARAANESTHESIA; anesthesia donjih (caudalnih) dijelova tijela i straznjih nogu. Zove se i paranesthesia.
PARALYSIS, pl. paralyses (gr. para – kao, na + lyein – gubiti); gubitak ili oštecenje motorne funkcije, djelomicno zbog lezija na zivcanom ili mišicnom mehanizmu; takodjer, analogno, greške na senzornoj funkciji.
PARAPLEGIA; (para – kao, na, za + plege – napad + ia); paralysa nogu i donjih dijelova tijela.
PARENCHYMA; esencijalni (funkcionalni) elementi organa ili esencijalni organi organizma.
PARESIS (gr. “relaksacija”); slaba ili nekompletna paralysa (paralysis).
PARESTHESIA (para + aisthesis - osjet), abnormalna senzacija (osjet) dodira, poput peckanja, bockanja, hodanja mrava, uglavnom bez vanjskih stimulusa (podrazaja).
PAROKSIZMALNO; vidi paroxysm.
PAROXYSM; nagao povratak ili intenziviranje symptoma.
PATELLAR REFLEX; kontrakcija m. quadricepsa i extensi(on)a noge kada je patellarni ligament udaren.
PERACUTE (lat. peracutus) izrazito akutan ili oštar (zestok).
PERAKUTAN; vidi peracute.
PERCUSSION (lat. percussio); akt kucanja (udaranja) dijela tijela kratkim, usmjerenim udarcima, a u cilju dijagnosticiranja stanja tkiva i organa koji leze ispod površine tijela na osnovi zvuka koji se stvara. Ausculatory p., auscultatia, mahom sa stetoscop(e)om, zvuka dobivenog percussiom. Bimanualna p., uglavnom nacin percuss-iranja gdje se srednjak lijeve ruke polozi na površinu tijela (pleximatar), a udara se srednjakom desne ruke (plexor). Instrumentalna p. koristi plexor ili cekic. Comparatvna p., duboka p., palpatorna p., respiratory p., topographic p....
PERINEUM (gr. perineos prostor izmedju anusa i scrotuma); 1. (NA) svod pelvisa (zdjelice) i asocirane strukture koje zauzimaju zdjelicne otvore; sprijeda je povezana s pubic symphisis, laterallyno s ischial tuberosities, a straga sa coccyx. 2. regija izmedju anusa i scrotuma, odnosno vulv(a)e
PETECHIA; sitna, neuzvišena, potpuno okrugla, rumenkasto-crvena mrlja, uzrokovana intradermalnom ili subkutanom hemorrhag(e)iom (krvarenjem)
PHYSOSTIGMINE; cholinergic alkaloid koji ima anticholinesteras(e)nu aktivnost, dobivn iz sasušene zrele sjemenke Physostigma venenosum (Calabar grah, u Africi zvan esere). Koristi se površinski za izazivanje mioze (miosis) i povecanje intraokularnog tlaka prilikom glaucome, te da oslabi efekte koje je na CNS-u (central nervous system) izazvala predoziranost anticholinergicnim drogama (anticholinergic syndrome).
PILOCARPINE; cholinomimeticni alkaloid dobiven iz lišca porodice Pilocarpus. Ima prvenstveno muskarinske efekte. Kad se aplicira u oko (humana medicina) izaziva miozu (miosis) te kratkotrajni porast , a potom dugotrajni pad intraocularnog tlaka. Koristi se u tretmanu glaucome.
PIPERAZINE; antihelmintik korišten protiv Ascaris lumbricoides i Enterobius vermicularis. Piperazin uzrokuje slabu paralizu muskulature nametnika utjecuci na permeabilitet i uzrokujuci hiperpolarizaciju membrana. Aplicira se oralno.
PLASMA; krvna tekucina bez eritrocita i leukocita , ali sadrzi fibrinogen ( za razliku od krvnog seruma); svijetlo zute boje.
POLIURIA; lucenje velike kolicine urina.
POLLAKSIURIA; pollakuria.
POLLAKURIA (gr. pollakis – cest + ouron – urin + ia); izrazito frekventno izlucivanje urina. Zove se i pollaksiuria.
PORPHYRIA (gr. ljubicasto); poremetnja metabolizma porphyrina. Biokemijski se uocava porast formiranja i izlucivanja porfirinskih i drugih precursora, a klinicki simptomi cine razlicite neurološke i kutane manifestacije. Opcenito se dijele na jetreni (hepatic), erythropoetski i erythrohepaticki, ovisno o lokalizaciji ekspresije biokemijskog defekta.
PROLIFERATION (lat. proles – potomstvo + ferre – nositi, dinositi); reprodukcija i multiplikacija istovrsnih oblika, posebice stanica i morbidnih cysta. Fibroplastic p. je pretjeran rast kolagenog vezivnog tkiva (collagenous connective tissue), koje zahvaca veci broj organa tijela, kao što se zbiva tijekom lupus erythematosus, scleroderma, i drugih kolagenih bolesti.
PROLJEV; vidi diarrhea.
PROPULSION (lat. pro – za + pello, pulsum 3.lupati, tiskati) tendencija padanja naprijed tijekom hoda.
PROTEINURIA; prisustvo serumskih proteina u urinu; zove se i albuminuria.
PROTOPLASM (gr. protos – prvi + plasma – plazma); viskozan, proziran, polifazni colloid s vodom kao stalnom fazom, koji cini osnovni materijal svih stanica. Sastoji se, ponajviše, od nukleinskih kiselina, proteina, lipida, ugljikohidrata i neorganskih soli. Protoplazma koja okruzuje nucleus (jezgru) se zove cytoplasma, a ona koju sadrzi nucleus je nucleoplasma.
PSEUDO- (gr. pseude – krivo, lazno); prefix koji oznacava nešto krivo ili lazno (i spuriousno).
PSEUDORABIES (LAZNA BJESNOCA, AUJESZKY-EVA BOLEST); visoko kontagiozna bolest koja zahvaca CNS svinje, goveda, psa, macke, štakora i drugih zivotinja. U svinja infekcija se iskazuje, uglavnom, u blazem oblliku no u drugih zivotinja. Uzrocnik je herpesvirus. Karakterizira je nagli nastup, jaki pruritus, kasnje paralys(is)a, convuls(on)je i smrt unutar 3-5 dana od nastupa symptoma. Zove se i infectious bulbar paralysis.
PTOSIS (gr. ptosis - pad); 1. prolapsus organa ili tijela. 2. Padanje gornjeg kapka zbog paralys(is)e treceg zivca ili sympatheticne innervati(on)je.
PTYALISM (gr. ptyalismos, lat. ptyalismus); povecano lucenje sline; hypersalivation.
PUERPERIUM; period od kraja treceg stadija trudnoce, pa sve dok traje (involucija) involution uterusa. Uglavnom traje (kod ljudi) 3–6 tjedana.
PULSE (lat. pulsus, us, m udaranje); ritmicna ekspanzija arterija koja se moze palpirati prstima.
PULSUS – PULSE; p. celer – brzi puls, quick pulse; p. differens – puls nejednakih kvaliteta na simetricnim dijelovima tijela; p. filiformis – mekan puls; p. fortis – snazno bilo; p. frequents – frekventan puls; p. iregularis perpetuus – puls koji je konstantno nepravilan; p. magnus – veliki, jaki puls; p.magnus celer – veliki jaki i brzi puls; p. molis – meki puls; p. parvus - mali puls; p. plenus – puni puls; p. undulosus – undulirajuci puls; p. vacuus – ekstremno slabi puls; p. venosus – venousni puls; p. tardus – abnormalno spori puls zbog jako duge sistole ili dijastole. p., ...
PUNCH; instrument za perforiranje i vadjenje diska ili segmenta tkiva ili materijala. Biopsy p...
PUNCTA MAXMA SEU PUNCTA OPTIMA pl.; sq je punctum maxime seu punctum optimum; (punctum. i, n. ubod, tocka, optimus, a, um, superlativ od bonus, a, um, dobar; maxime adv. najviše, osobito); tocke na kojima se osobito osjeti (inspectiom i palpatiom i auscultatiom) otkucaj srca.
PUNCTURE (lat. punctura); akt probadanja ili penetriranja s oštrim objektom ili instrumentom.
PURGATIVE; sinonim za chataric (def. 1).
PUS, puris, pl. pura; tekuci upalni produkt koji se sastoji od stanica (leukocyt(e)a) i gustog fluida bogatog proteinima, zvanog liquor puris.
PYEL(o)- (gr. pyelos zdjelica); zdjelica, pelvis.
PYELITIS (pyelos – pelvis + itis); upala bubrezne zdjelice. Prati je bol i osjetljivost u podrucju slabina, iritabilnost mjehura, remittentna (povratna) vrucica, krvav ili gnojan urin, diarrhea, povracanje (vomiting) i osobit bol prilikom flexie bedara.
PYELONEPHRITIS (pyelo + gr. nephros bubreg); upala bubrega (kidney, ren, nephros) i njegove zdjelice (pelvis). Zapocinje u intersticiju i rapidno se širi na tubule, glomerule i krvne zile. Uzrok je bakterijska infekcija. Acut(e)ni p. se naglo javlja, symptomi su vrucica, hladna drhtavica, bol u costovertebralnoj regiji i slabinama te symptomi upale mokracnog mjehura (bladder inflammation). Chronic p. je obiljezen cicatricalnim (oziljnim) efektima prethodne infekcije ili recurrentne (povratne) ili progressiv(e)ne infekcije. Tipicno, podmuklo napada i ponekad dovodi do chronicne renalne (bubrezne) insufficiencye.
PYURIA (gr. pyon – gnoj + ouron – urin + ia); prisustvo gnoja u urinu.

R
RE- (lat.); prefiks koj znaci natrag ili ponovo.
REFLEKS AHILOVE TETIVE; vidi achilles tendom reflex i m. triceps surae reflex.
REGURGITATION (re - nazad + gurgitere – teci); tijek (kolanje) u suprotnom smjeru od normalnog, kao izbacivanje hrane i plina iz zeluca, ili povratni tijek krvi natrag u srce, ili izmedju komora srca kada su zalisci inkompetentni.
REJECTION (lat. re – natrag + jection – baciti); 1. immun(e)i odgovor protiv transplatiranog tkiva koji moze dovesti do smrti transplantata. 2. vracanje ingesta iz buraga u usta na prezvakavanje.
REMITENT (lat. remitere, poslati natrag) stanje s naizmjenicnim razdobljima remisije ( remission – umanjenje simptoma) i egzacerbracije (exarcerbration – pojacanje simptoma)
RES, ReticuloEndothelial System; grupa stanica koja ima sposobnost da sequestriraju strane cestice i infekte. Ukljucuju makrofage i prekursore makrofaga, specijalizirane endotelne stanice koje leze u sinusoidama jetre, slezene i koštane srzi, te retikularne stanice limfatickog tkiva (makrofagi) i koštane mozdine (fibroblasti). Vidi MPS, Mononuclear Phagocyte System.
RETENTION (retentio, onis, f. ustavljanje); 1. akt ili proces drzanja u vlasništvu, ili odrzanje stalnog mjesta ili pozicije. 2. persistentno neizlucivanje iz tijela tvari koje se normalno luce.
REZONANCA (lat. resonare – razlijegati se); porast intenzivnosti titraja kada se ucestalost vanjske sile koja uzrokuje titraje podudara (pozitivno interferira) s ucestalošcu titraja vlastitog sistema. 2. Sposobnost uvecavanja dugotrajnosti ili snage zvuka koje imaju prostorije ciji zidovi (stijenke) dobro odbijaju zvucne valove.
RHONCHI SIBILANTES (lat. sibilus, -i, m. zvizdanje); sitni hropci (povijesni termin).
RHONCHI SICCI (lat. siccus, -a, -um suh) suhi hropci (povijesni termin)
RHONCHI SONORI (lat. sonorus, -a, -um, glasan, zvucan); krupni hropci (povijesni termin).
RHONCHUS (pl. rhonchi, lat. zvuk hrkanja); kontinuirano suho klepetanje u grlu ili bronhalnom dijelu zbog djelomicne obstrukcije. Hropci.

S
SACCADE (fr. trzanje); serije nevoljkih, isprekidanih, brzih, malih pokreta ili trzaja oba oka simultano u mijenjanju tocke fiksacije na vizualiziranom objektu.
SALIVATION (lat. salivtio), 1. sekrecia sline. 2. ptyalism.
SCHISTOSOMA (gr. schistos – podijeliti + som – tijelo); rod trematodnih parazita; muzjak nosi zenku u ginecophoralnom kanalu...
SCINTIGRAPHY; tvorba dvodimenzionalnih prikaza distribucije radioaktivnosti u tkivu nakon interne administracije (aplikacije) radionuklida. Slike se snimaju sa scintillationom kamerom.
SEDIMENTATION; akt izazivanja depozicije sedimenta, narocito korištenjem centrifuge. Erithrocyte s., pogledaj ESR (Erythrocite Sedimentation Rate). Formalin-ether s. (Ritchie) je tehnika odredjivanja parazita u fecesu; ukljucuje centrifugiranje razrijedjenog fecesa, dodavanje etera- formalina u pretrazivani primjerak, recentrifugiranje (ponovno centrifugiranje) i pretrazivanje sedimenta u vlaznoj podlozi.
SENSIBILITY (lat. sensibilitas); osjetljivost na podrazaje; sposobnost osjeta ili podrazljivosti (tkiva; ne specijaliziranih organa poput oka, uha, nosa i aparata za ravnotezu).
SEQUESTER (,tra, trum, adi. postredujuci, ili ubijen ilegalno); odvojiti ili separirati mali dio od cjeline (i onda ga razgraditi).
SEROUS (lat. serosus); koj ima veza sa serumom.
SEROZAN; vidi serous.
SERUM (pl. serums ili sera); cisti dio nekog tjelesnog fluida (krv – krvni serum, imuni serum – krvni serum imunizirane zivotinje...); cisti fluid koji luce serousne (serozne) membrane.
SERUM GLOBULIN’S; svi plazma proteini osim albumina, koji nije globulin, i fibrinogena, koji nije u serumu. Serumski globulini su podijeljeni u alfa- beta- i gama- globuline na osnovi njihove relativne elektroforetske mobilnosti.
SERUM KRVNI; ostaje nakon grušanja krvi (ugrušak + serum); ne sadrzi fibrinogen (za razliku od plazme).
SHOCK; stanje dubokog hemodinamickog i metabolickog nereda karakteriziranog slabostima cirkulatornog sustava u cilju odrzanja adekvatne opskrbljenosti krvlju vitalnih (parenchymatousnih) organa. Moze biti uzrokovan smanjenim volumenom krvi (hypovolemic shock), slabostima srca (cardiogenic shock), ili neadekvatnom vazomotornom aktivnošcu (nerogenic shock, septic shock). Klinicki simptomi hipovolemicnog ili kardiogenicnog šoka ukljucuju: hipotenziju, hiperventilaciju, hipotermiu, vlaznu, cijanoznu kozu, slabi i brzi puls, oliguriu, mentalnu konfuziju, agresivnost i tjeskobu. Septicki šok se na pocetku manifestira snizenom i povišenom temperaturom, toplom vlaznom kozom, manjim stupnjem hipotenzije i povecanim srcanim outputom. Ukoliko se ne lijeci klinicka slika ce se izjednaciti s klinickom slikom kardiogenog ili hipovolemickog šoka.
SIMULTANEOUS; eng. istodoban, istovremen.
SINGULTUS; štucanje, eng. hiccup.
SINKRONIJA ; vidi synchrony.
SINUS (lat. šupljina, nabor); 1. rupa ili kanal (NA); generaliziran termin za prostore kao što su dilatorni kanal za venoznu krv u glavi (cranium) ili jetri (liver, hepar), ili zracne šupljine u kostima glave (nuzšupljine nosa su sinusi.). 2. abnormalni kanal ili fistula kroz koju se cijedi gnoj.
ŠOK, vidi shock.
SPASM (lat. spasmus); 1. iznenadna, zestoka, nevoljka kontrakcija mišica ili grupe mišica, prati ih bol i interferiraju s funkcijom, proizvode nevoljke kretnje i distorzije. 2. iznenadna, ali prolazna konstrikcija prolaza, kanala ili otvora.
SPASMOLYTIC; kontrola spasma; antispasmodic(ko) sredstvo
SPAZAM; vidi spasm.
SPECULUM, pl. specula (lat. ogledalo); instrument koji pokazuje unutrašnjost otvora ili šupljine tijela povecavajuci njegov otvor.
SPONDYLITIS; inflammati(on)a vertebrae (upala kralješnice).
SPURIOUS (lar. spurius); simuliran, ne pravi, lazan.
SPUTUM; tvar izbacena iz pluca, broncha i/ili trachee kroz usta.
STENOSIS OSTII; (povijesni termin); ostium, ii, n. ušce, utok, vrata; suzenje otvora srca.
STENOSIS; suzenje ili stezanje kanala ili otvora.
STERTOR (lat); hrkanje, eng snoring.
STOPA; vidi foot.
STRABISMUS (gr. strabismos – škiljenje); devijacija oka koju pacijent ne moze kontrolirati i ispraviti. Oci zauzimaju polozaje medjusobno srazmjerne, ali razlicite od onih u fiziološkim uvijetima. Razlicite forme strebismusa se oznacavaju kao tropi(as)e + odgovarajuci prefix: cyclotropha, esotropia, exotropia, hyper- i hypotropia. Zove se i heterotropia.
STRANGURIA; strangury.
STRANGURY (gr stranx – kap + ouron – urin); sporo i bolno istjecanje urina, zbog spasma urethre i mokracnog mjehura (bladder).
STRIDOR (lat. stridor, oris, m. piskanje); hrapav, visok respiratorni zvuk (šum), kvalitete poput inspiratornog zvuka koji se moze cuti kod akutne obstrukcije laringsa (acute laryngeal obstruction).
SUBACUTE; djelomicno akutan; izmedju akutnog i kronicnog.
SUBAKUTAN; vidi subacute.
SUBCHRONIC; izmedju kronicnog i subakutnog.
SUBKRONICAN;vidi subchronic.
SUBLIME (lat. sublimare), isušiti suho tijelo toplinom i potom ga drzati u procišcenoj formi kao krutinu ili prašak.
SUCCUSION (lat. succusio zamljotres, jako tresenje); procedura u kojoj tijelo koje se trese proizvodi pljuskavi zvuk zbog prisustva plina i fluida u tjelesnoj šupljini. Hippocratic s., succusion koja se javlja u grudima (i abdomenu); uglavnom pathognomonicna za pneumohydrothorax (ili liquidoperitoneum).
SULFONAMIDE; kemijska grupa SO2NH2 . Sulfonamidi ili sulfa drugs su derivati sulfonamida, koji kompetitivno inhibiraju sintezu folne kiseline u mikroorganizmima. Djeluju bakteriostatski protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih cocca, gram-negativnih bacilla, i širokog spektra ostalih bakterija. Vecim dijelom su zamijenjeni efektnijim i manje toksicnim antibioticima.
SUPERNATANT (lat. super-iznad + natante-plivati); likvid koji nakon precipitacije lezi iznad tvrde komponente sustava.
SURA, -ae, f. list noge.
SYN (gr, syn sa, zajedno); prefix koj oznacava uniju ili asocijaciju.
SYNCHRONY; (gr. syn + chronos – vrijeme); simultano odvijanje dva dogadjaja; veza izmedju dva dogadjaja fiksnim vremenskim intervalom; istovremenost.

ŠOK, vidi shock.

T
TAENIA, pl. taeniae (lat, plosnata vrpca, veza); 1. plosnata vrpca ili traka mekog tkiva; zove se i teneia (NA - Nomenclatura Anatomica alternativa). 2. organizam iz roda (genus) Taenia. Taeniae coli, tri tanke veze, oko 5 mm široke i za 1/6 krace od colona. Formiraju ih longitudinalne niti muscularne tunice debelog crijeva (large interstine). Pocinju s korjena crvolikog (vermiformnog) slijepog crijeva (appendix – cecum), i odatle se niti šire i tvore kontinuiranu ovojnicu oko tube (crijeva).
TECTUM, krovolika struktura. Tectum mesocephalicum...
TENESMUS ALVI SEU RECTI (tenesmus + alvus, i, f. trbuh, zeludac + rectus,-a,-um. ravan + seu – ili); tenesmus u trbuhu ili rectumu.
TENESMUS; naprezanje, pogotovo neefektno i bolno naprezanje prilikom urinacije i defekacije. Rectal t., bolno dugotrajno naprezanje tijekom defecatie. Vesical t., bolno, dugotrajno naprezanje tijekom urinatie.
TENIA, pl. i gen. teniae; NA alternativa za taenia (pogledaj).
TERAPIJA; vidi therapy.
TETANIJA; vidi tetany.
TETANUS (gr. tetanos – stegnuti); 1. akutna, cesto fatalna, infektivna bolest uzrokovana anaerobnim, sporeformnim bacillusom Clostridium tetani. Infekt mahom ulazi kroz ubodne rane, ali koristi i sva druga ulazna vrata (pupak neonatanta, cutan(eous)i ulcer, postpartum uterus...). Klinicka manifestacija tetanusa je tetanospasm koji nastaje zbog tetanospasmina, neurotixina kojeg oslobadjaju germinativne spore C. tetani. Generalizirani tetanus je obiljezen tetanicnim muscularnim contraciti(on)ama i hyperreflexi(a)om, trismusom, glottalni spasm, generaliziranim mišicnim spasmom, opsthotonusom, respirator(y)nim spasmom, i finalno parlys(is)om. Lokalizirani tetenus je blag i izaziva treperenje i grc mišica neposredno uz ranu; moze se razviti u generalizirani tetanus. 2. fiziološki tetanus; stanje sustavne mišicne kontrakcije bez razdoblja relaxati(on)e, uzrokovano repetitivnim podrazajima vlakana motornog debla s tako velikom frekvencijom da ih mišici ne mogu razlikovati (nema opuštanja mišica).
TETANY; hiperekscitacija zivaca i mišica uzrokovana padom koncentracije ekstracelularnog ioniziranog kalcija. To moze biti povezano s parathyroidnom hipofunkcijom, deficitom vitamina D, alkalozom ili moze biti rezultat ingestije alkalnih soli. Karakterizirana je sa carpopedalnim spasmom, mišicnim trzanjem i grcenjem, laryngospasmom s inpiratornim stridorom, hyperreflexiaom, te stereotipnim kretnjama.
THERAPY (gr. therapeia – lijecenje bolesnika); tretiranje bolesnika; therapeutic-ima.
TORTICOLIS (lat. tortus – svijanje, ljuljanje + collum – vrat); kontrahirano stanje cervikalnog mišicja koje uzrokuje svijanje vrata i neprirodnu poziciju glave.
TRACTUS CORTICOSPINALIS ANTERIOR (NA); prednji corticospinalni tract; grupa zivcanih vlakana u prednjem funiculusu (funiculus, i, m. uzica, konopac) ledjne mozdine; izvire iz cerebralnog cortexa.
TRACTUS CORTICOSPINALIS LATERALIS; isto kao i t.c.anterior, ali lateralno.
TRACTUS CORTICOSPINALIS VENTRALIS; isto kao i t.c.anterior, ali druga pozicija.
TRACTUS PIRAMIDALIS; vidi tractus pyramidalis (lat. pyramis, idis, f. piramida).
TRACTUS PYRAMIDALIS ANTERIOR, tractus corticospinalis anterior.
TRACTUS PYRAMIDALIS LATERALIS, tractus corticospinalis lateralis.
TRACTUS PYRAMIDALIS VENTRALIS, tractus corticospinalis ventralis.
TRACTUS RUBROSPINALIS (NA); rubrospinalni tract, grupa zivcanih vlakana u lateralnom funiculusu (funiculus, i, m. uzica, konopac) ledjne mozdine, izlazi iz velikih stanica crvenog nucleusa (red nucleus, nucleus rubra) u mesoencephalonu. Zove se i Monakow-ov snop.
TRACTUS TECTOSPINALIS; tectospinalni tract; grupa zivcanih vlakana, mahom krizanih, koji izviru iz cranialnog colliculusa i idu descedentno ka vratnoj mozdini gdje leze u ventralnom funiculu. Vazan je za opticku kontrolu i regulaciju pokreta.
TRACTUS VESTIBULOSPINALIS (NA); vestibulospinalni tract; grupa zivcanih vlakana (nerve fibers) koja izlazi iz lateralnog vestibularnog nucleusa i ide caudalno bez krizanja, uglavnom u ventralni dio lateralnog funiculusa, kroz vecinu nivoa ledjne mozdine; neka vlakna caudalnog spinalnog segmenta leze u ventralnom funiculusu. Više no jedan takav tract postoji u nekih vrsta domacih zivotinja, ukljucujuci i covjeka.
TREPANATION – TREPHINATION (lat. trepanatio); operacija trephiniranja.
TREPHINE (lat. trephina); 1. pila za odmicanje (piljenje) cirkularnog diska kosti, uglavnom lubanje. 2. instrument za odvajanje cirkularnog dijela cornee, kao kod transplantacije corneae. 3. operacija sa trephinom.
TRIACYLGLYCEROL LIPASE; enzim iz klase hidrolaza koji cijepa vanjsku masno-kiselinsku grupu iz triglicerida prilikom probave. Individualna imena su dodijeljena prema tkivu u kojem se nalazi (hepatic, lingual, pancreatic, acid lipase).
TRICEPS SURAE REFLEX (lat. sura, -ae, f. list noge); plantarna flex(on)ia noge uzrokovana kontrakcijom m. triceps surae. Podrazaj je udarac u Achilles tendon (Ahilova tetiva). Zove se i refleks Ahilove tetive.
TRICHOMONAS (gr tricho – vlas, kosa + monas – jedinaka); rod parazitskih protozoarnih trepetiljkaša (flagellata) iz interstinalnog i genitourinarynog trakta . Imaju 3-5 flagella i pelta, axostyle i undul(ating)irajucu membran(e)u (treptavu membranu).
TRIPSIN; proteoliticki enzim kojeg luci gušteraca; luci se u tanko crijevo i razgradjuje proteine na Arg- i Lys- vezama. Inhibiraju ga diizopropilfluorofosfat, te mnogi drugi sintetski i prirodni inhibitori.
TRISMUS (gr. trismos – koji škripi, škripanje); motorne poremetnje n. trigeminusa (trigeminalnog nerva); narocito spasm zvacnog mišicja (masticatory muscles) s problemima u otvaranju usta; karakteristican rani symptom tetanusa.
TROAKAR; vidi trocar.
TROCAR (fr. trios quarts tri cetvrt); oštri instrument opremljen sa cannulom, koji se koristi za punctiu zida abdomena i ispuštanje fluida.
TUBER CALCANEI; lat. calcar, aris, n. mamuza.
TUBER, ERIS, n. grba, kvrga, otok.
TUBERCULE; mala, okrugla, granulomatozna lesia uzrokovana infekcijom s Mycobacterium tuberculosis. To je karakteristicna lesia za tuberculosu: sastoji se od prozirne sivkaste mase koja je nastala kolekcijom modificiranih makrofaga, ostataka epithelnih stanica, okruzenih s mononuklearnim stanicama, uglavnom lynphocytima, i, ponekad, multinuklearnim stanicama (Langhansovim gigantskim stanicama i/ili stanice tipa stranog tijela.).
TUBERCULOSIS; infektivna bolest covjeka i zivotinja koju uzrokuju species Mycobacterium. Karakterizirana je formiranjem tuberkula i caseone (sirolike) necrose u tkivu. Glavni uzrocnici su M. tuberculosis i M. bovis. Više ili manje slicne bolesti tvore i druge Mycobacterie. Tuberculosa varira u simptomima i ima tendenciju razviti se u kronicnu (chronic) bolest. Moze biti zahvacen svaki organ, no pluca su glavno sjedište i ulazna vrata kroz koja se infekcija širi po organimu.
TUS - TUSSIS (lat. tussis, is, f. kašalj) kašalj.

U
ULCER (lat. ulcus, gr. helkosis); lokalni defekt ili izdubljenje površine organa ili tkiva koje je uzrokovano ljuštenjem upaljenog nekroticnog tkiva. Decubitus u., decubital ulcer; ulcer uzrokovan prolongiranim pritiskom na dijelove tijela pacijenta zbog dugog lezanja. Zove se i decubitus.
ULCUS; vidi ulcer.
URINALYSIS; fizicka, kemijska ili mikroskopska analiza ili pretrazivanje urina.

V
VENTRAL-no; (lat venter, tris, m. trbuh); koji je u smijeru trbuha.
VERMIFORM (lat. vermiformis, od vermis – crv + forma – oblok); oblika poput crva.
VERTIGO (lat. vetrigo); iluzorni osjet da se okolina ili samo tijelo vrti; moze biti uzrokovano problemima s unutarnjim uhom, ili problemima u vestiblarnom centru ili poremecenim vezama u CNS-u. Termin se, greškom, katkad koristi i za ostale vrste vrtoglavice (eng. dizzness).
VESICA, pl. vesicae (lat vesicula, mjehur); membranousni mjehur ili spremište za sekreciju; (NA) opci (generalni) termin za takvu strukturu; zove se i mjehur (bladder)
VESICULA, pl. vesiculae (lat. dim. od vesica); vesicle; mali mjehuric ili vreca koja sadrzi liquid; koristi se kao opci termin u anatomskoj nomenklaturi.
VICARIOUS (lat. vicarius, a, um, zamjenicki); koji se zbiva na drugom, abnormal-nom, mjestu ili u drugom vremenu; poput vicarious menstruation.
VIKARIRAJUCE DISANJE (lat. vicarius, –a, -um, zamjenicki); disanje koje se javlja kada zdravi dio pluca pojacano radi u cilju kompenzacije manjkavosti bolesnih dijelova pluca.
VITILAGO; uglavnom progresivna, kronicna anomalija koze koja se manifestira depigmentiranim tockama koje mogu biti okruzene hiperpigmentiranim rubom. Povezano je s dominantnom nasljednom predispozicijom, a smatrano je da su u etiologiju upleteni autoimuni mehanizmi.
VITIUM CORDIS (lat. vitium, ii, m. mana, greška + cor, cordis, n. srce) greška na srcu; srcana mana. Plural (nominativ) je vitia cordis.
VOLVULUS (lat. volvere, zaplesti, omotati okolo); obstrukcija crijeva uzrokovana zapetljajem crijeva.
VOMIT (lat. vomitus, us, m. ili vomito, onis, f. bljuvanje); izbacivanje hrane iz zeluca u usta; tvar izbacena iz zeluca u usta. Sinonim je emesis.
VOMITURITION; ponavljani neuspješni pokušaji povracanja.
W

X
XIPHOID (gr. xiphoid sablja, mac); oblika poput maca, xiphoid process (procesus xiphoideus –NA), xiphoidni izdanak, xiphoidna hrskavica.

Z
ZUCNE KISELINE (bile acids) su steroidne karboksilne kiseline derivirane iz kolesterola. Primarne zucne kiseline se formiraju u jetri i konjugacijom s glycinom ili taurinom tvore zucne soli. Te soli se izlucuju sa zuci i pomazu digestiju masti. Sekundarne zucne kiseline se formiraju od primarnih djelovanjem crijevnih bakterija. Vecina zucnih kiselina se reabsorbira i vraca u jetru enterohepatickom cirkulacijom. U jetri se opet rekonjugiraju i izlucuju putem zuci.
ZUTO-CRVENA ATROFIJA JETRE - HEALED YELLOW ATROPHY – MACRONODULAR CIRRHOSIS; ciroza jetre koja slijedi subakutnu hepaticku nekrozu uzrokovanu toksinima ili virusima (viralni hepatitis) . Retikularna gradja normalnog lobula kolabira i moze biti zamjenjena širokim vezama fibroznog tkiva koje odvajaju regenerirane module razlicitih velicina.

Stranicu izradio i uredio Vjekoslav Hlede
Svi koji se zele prikljuciti ovom ili slicnom projektu neka se jave uredniku na vhlede@vef.hr